Evo jedan neobičan način kojim možete pokušati povećati suradnju s bebom, a pogotovo s toddlerom za vrijeme jela. Naime, u našim bučnim i snažnim reakcijama pri npr.djetetovom bacanju hrane na pod, istraživanju teksture hrane ili pak toddlerovom protestu grašku za ručak, dijete vrlo brzo nauči da je jelo jako važna sfera svakodnevice i da se oko jela vrlo lako digne strka.
Čim dijete osjeti da je sasvim u redu da ne pojede dio jela (naravno, računajući na našu čvrstu granicu da mu nećemo odmah poslije jela dati par keksića da se jadno gladno dijete ipak nečega najede), a da pritom nejelom ne riskira da neće biti povezano s nama, puno je veća šansa da dijete ipak nešto pojede s tanjura ili da nam se jednostavno obroci dan za danom ne pretvaraju u borbu. Jer za borbu su uvijek potrebne dvije strane. Pa recimo da u ovom slučaju onaj s više iskustva popušta :)
