Metoda "Kao da me baš briga za jelo!"





Evo jedan neobičan način kojim možete pokušati povećati suradnju s bebom, a pogotovo s toddlerom za vrijeme jela. Naime, u našim bučnim i snažnim reakcijama pri npr.djetetovom bacanju hrane na pod, istraživanju teksture hrane ili pak toddlerovom protestu grašku za ručak, dijete vrlo brzo nauči da je jelo jako važna sfera svakodnevice i da se oko jela vrlo lako digne strka.


No što mi glasnije iskazujemo svoje neodobravanje djetetova ponašanja, dijete u želji da ostane povezano s roditeljem, ali i da bude vođa svog jela, sve snažnije izražava sebe, svoju želju za bacanjem pribora ili pak nezadovoljstvo hranom na tanjuru.


No prije nego idući put povisite glas i zaprijetite možda da nema crtića ako ne pojede grašak s tanjura, pokušajte oduzeti tu moć jelu i sasvim mirno, bez ikakve drame odreagirajte kao u par idućih prijedloga:



Čim dijete osjeti da je sasvim u redu da ne pojede dio jela (naravno, računajući na našu čvrstu granicu da mu nećemo odmah poslije jela dati par keksića da se jadno gladno dijete ipak nečega najede), a da pritom nejelom ne riskira da neće biti povezano s nama, puno je veća šansa da dijete ipak nešto pojede s tanjura ili da nam se jednostavno obroci dan za danom ne pretvaraju u borbu. Jer za borbu su uvijek potrebne dvije strane. Pa recimo da u ovom slučaju onaj s više iskustva popušta :)




Pokušajte već danas pa javite iskustva, baš me zanima je li to pali sa sa moja dva zvrka! Ako ništa drugo, bar ćete sebi darovati malo mira za jedan obrok. Sretno! :)