Što nakon prvog rođendana? I. dio: namirnice

Famozni prvi rođendan! Za neke je bebe i roditelje ta velika mala brojka 1 kao neka vrsta dozvole da se napokon smiju opustiti u jelu, dok je za druge stresan početak velikih promjena, a pritom ne mislim samo na razdvajanje zbog maminog povratka na posao ili bebinog odlaska u jaslice, već na promjene u načinu jela za bebe koje su do tad možda jele samo ili većinom kašice. U ovom ću se članku osvrnuti na promjene samo u odabiru namirnica za bebino jelo, a uskoro i raspisati o promjeni načina jela, prelaska s kašica na krutu hranu koju mnogi rodtelji ostavljaju za doba oko prvog rođendana.

Nevezano za to koji način dohrane odaberemo na početku, kašice ili komade, iz razgovora s roditeljima stekla sam dojam da se mnogi preporode kad beba navrši godinu dana jer se tad nekako opuste u jelu s bebom. Iz želje da kao roditelji sve napravimo idealno (osobito s prvim bebama) u dohrani se opterećujemo mngim pravilima i moranjima koja za mnoge roditelje nekako magično nestanu nakon prvog rođendana. Prestanemo inzistirati samo na bio/eko namirnicama, više ne osmišljavamo neka "posebna", zdravija ili nutritivno snažnija jela samo za bebu, već beba jede što i ostali ukućani, usudimo se podgrijati jelo od ručka bebi za večeru, ne pratimo više nitrite u povrću,... No evo dobre vijesti za sve vas čije bebe nisu još navršile godinu dana - smijete se opustiti i prije! I to što prije, za vas bolje, po mogućnosti već na početku dohrane jer ta roditeljska opuštenost u pristupu jelu jako će se reflektirati i na bebin osjećaj za obiteljskim obrocima. No to ipak ne znači da u procesu prehrane djece nije poželjno malo pomnije osmisliti način ishrane za cijelu obitelj (ne samo za bebu, već za sve jer je cilj dohrane da se beba uklopi u obiteljsko jelo). 

Naime, mnogi roditelji nakon tog prvog rođendana odjednom bebi u jelu dopuštaju sve i svašta što mi se, iz nekog mog odgojnog motrišta, čini pak druga krajnost od one početne opterećenosti pravilima. Naime, sve one preporuke s početka dohrane nije da mogu baš magično nestati s puhanjem prve svjećice na rođendanu... Kad je sol u pitanju, preporuka je nastaviti sa što manjim unosom soli sve do djetetove treće godine jer do tad povećan unos soli može opterećivati rad bubrega koji su još u razvoju što može rezultirati povišenim krvnim tlakom u kasnijem životu. Naravno da se sol ne može u potpunosti izbaciti kako iz prehrane jednogodišnjaka, tako ni beba jer je sastavni dio kruha, sireva i brojnih drugih namirnica. Ja osobno i dalje nastavljam dječji dio ručka odvojiti prije nego posolim nama, no baš zato sam mirna ako ponekad pojedu neku slaniju hranu jer znam da im je unos soli u nekoj generalnoj ravnoteži. 

Sa šećerom je slična priča; šećer ne utječe izraženije na rad organa kao sol, ali dijete hrani kratkoročnom i brzopotrošnom energijom i tako u bebinom organizmu oduzima mjesto za neke druge namirnice koje bi bile hranjivije i važnije za razvoj od šećera. Također, povećan usnos šećera pogoduje razvoju karijesa na zubićima, a nažalost velik dio beba i male djece nema redovitu zubnu higijenu što rezultira i problemima na ksnijim, trajnim zubima. Kad je slatko u pitanju, ja nisam nimalo drastična u ograničavanju: moji dječaci (stariji naravno ipak malo više) povremeno jedu slatko, bilo da su u pitanju bakini kolači, u slatkiši na rođendanu ili koje dobije od gostiju. No vrlo jasno postavljam granicu, kao i u svemu ostalome: slatkiše najčešće ne dozvoljavam prije glavnog obroka kako bi ipak pojeli hranu koja je nutritivno važnija, a pazim i da je količina slatkog što manja. Naravno, zubiće redovito peremo ne samo kad jedu slatko već svaku večer. 

Pričajući o slatkom i prvom rođendanu, često me pitate kad uvesti med... Med je jedna od rijetkih namirnica koju se ne preporuča nuditi bebama ispod godine dana jer može sadržavati spore koje u bebinom organizmu mogu razviti botulizam. Mi ga nismo uveli odmah drugi dan po prvom rođendanu, još ga neko vrijeme neću uvesti, ostavit ću to nekom spontanom trenutku, iako sve mi se čini da će to biti kroz koji tjedan kad se vratim na posao i kad će mi kruh s medom i maslacem biti itekako praktična opcija za dječji doručak.

Pričajući o "zabranjenim" namirnicama, ja sam u ovih 6mjeseci dohrane u bebino jelo uvela i većinu namirnica naše obiteljske kuhinje, uključujući i alergene jaja, orašaste plodove, ribu...Nije probao jagode jer ih nije bilo sezonskih, a isto je i sa rajčicom, no čim se pojave domaće kroz koji mjesec, kao i  do sad, nudit ću mu sve što je sezonsko. Gljive nije još jeo jer ih ni mi ne jedemo često, no priča s gljivama je da su samo teže probavljive pa ih je bolje nuditi kasnije, ne baš na početku dohrane, dok bebini probavni sustav još sazrije, a nije da beba nešto puno propušta jer su siromašne kalorijama pa ne doprinose puno bebinom razvoju. Kravlje mlijeko i sve mliječne proizvode beba također jede, no ne pije kravlje mlijeko kao napitak. Mlijeko sam koristila u pripravi palačinkica ili kolača od bebinog 7.mj života, no za piće još uvijek, do daljnjeg pije AD jer smatram da je ono puno hranjivije i bogatije za njegov razvoj, a osim toga puno je i "snažnih" proteina koji također mogu štetno djelovati na bebine bubrege (hvala dr. Antea na ovoj informaciji) pa ćemo zato još neko vrijeme pričekati s mlijekom za piće. 

I u rasporedu jela sve ostaje nepromjenjeno jer je bebolinac s nekih 10 mj, kad je potpuno usvojio tehniku samostalnog jela, jeo svih 5obroka: doručak, užinu, ručak, užinu i večeru.

To je otprilike to što se promjena u namirnicama tiče... Budući da je moj bebolinac prohodao, pripazit ću da mu kroz hranu nudim dovoljno i masnoća i proteina i ugljikohidrata kako bi njegovo tjelešce imalo dovoljno energije za sve te motoričke izazove. Kroz prvu godinu važno je pripaziti i na unos vode: za bebe od 6-12 mj, uz redovite podoje i AD preporučena količina je od 6 do 120ml na dan, no kako beba smanjuje podoje i AD i kako povećava fizičku aktivnost, važno je nuditi i više vode tijekom dana (ne odjednom veliku količinu), no ne više od 240ml jer osim što voda puni trbuščić bebe i oduzima mjesto hrani, pijenjem puno vode bebini bubrezi izbacuju i više elektrolita što može dovesti do neravnoteže u tom malom organizmu.

Za kraj, mi s jelom nastavljamo kao i do sad, i što se tiče odabira namirnica, rasporeda, ali i navika jela. Rekla bih na svu sreću jer bebu ionako čekaju velike promjene povezane s mojim povratkom na posao. Kad sam odabirala način dohrane za svoju djecu, jedan od važnih motiva za dohranu komadima bio mi je i taj da beba u 6 mjeseci dohrane do prvog rođendana, polako, svojim ritmom i bez stresa usvoji samostalno jelo i nauči žvakati i sigurno gutati komade kako se s time ne bi susretala i borila sad, u najstresnijem razdoblju svog malog života. No o tim promjenama načina jela za bebe koje su se hranile većinom kašicama te oko prve godine prelaze na komade, pisat ću u idućem postu jer to je uistinu velika, zahtjevna i nažalost, brojnim roditeljima jako teška tema.