Beba i blw dohrana u hotelu/restoranu

Nedavno smo bili na obiteljskom odmoru u jednom hotelu. Bio je to prvi put da smo s djecom, pogotovo s bebom ispod 12mj. išli u organizirani, a ne privatni smještaj. Motivacija nam je, osim opuštanja i novih doživljaja, bila djelomično baš i ta da se odmorimo od kuhinje, iako sad u doba covida i zatvorenih restorana i nismo imali puno opcija osim hotela sa sva tri obroka. 

Odabrali smo jedan poznati obiteljski hotel u Rovinju, u potpunosti prilagođen djeci i znali smo da ćemo i u buffet restoranu za vrijeme jela, imati dostupno sve za, po mojoj procjeni, miran i ugodan obrok, kao kod kuće. Od opreme, u restoranu imaju hranilice, koliko god da ih trebate, bilo za bebu ili za toddlera. Imaju i jednokratne podbradnjake za jelo, i plastične, dosta velike, žlice za hranjenje ili pak možete zatražiti one desertne žlice i vilice.

Što se tiče hrane za bebe, u danima veće posjećenosti (vikendom) imaju i baby corner sa ponudom povrća, piletine i ribe kuhane bez soli, no to je sve većinom narezano na manje komade jer od toga miksaju kašicu kakvu želite. Baš se prema takvim nekim detaljima vidi da je u društvu još uvijek općeprihvaćen način dohrane kašicama. No bebe koje tek kreću s blw dohranom i trebaju velike komade ne bi baš mogle hvatati te komadiće hrane, tek bebe otprilike 10mj+, a nisam sigurna ni koliko je to dugo povrće kuhano, tj.je li premekano za blw dohranu. Velik je izbor i svježeg voća; banane, jabuke, kruške, ananas, citrusi...
Neću previše komentirati kids meni, to je toliko široka tema, no tamo je svaki dan bila "klasika", čokolino, dvije vrste tjestenine, pomfri, one pileće pohane okruglice i hrpa kečapa i majoneze.

No, ako tih nekoliko dana zažmirite na oba oka i zanemarite savjete o što manjem unosi soli i šećera za bebe i malu djecu, naći ćete uistinu velik izbor ostale, hrane "za odrasle" za ponuditi, pa čak i bebama blw početnicima. Za doručak npr. jaja, kajgane, kuhani griz u koji možete ubaciti voće, čokolino, pecivo s maslacem i sirom, palačinkice, jogurt, muesli... Za ručak i večeru je jako široka ponuda svega, povrća, mesa, ribe, tjestenine... plus desertni stol sa voćem i kolačima (biskviti s voćem, puding...) Dakle, ponuda je raznolika, ali većina te hrane je slana i sa šećerom.


Ovo su neki objektivni dojmovi o ovom hotelskom restoranu, a naravno da ponuda i oprema varira od hotela/ restorana do restorana. No voljela bih podijeliti s vama i naše iskustvo obroka i jela tih nekoliko dana. Opet, to je naše iskustvo i možda vaše bude potpuno drukčije, ovisno koji period boravka u hotelu odaberete, u koje doba dana jedete i najvažnije, kakvog je karaktera vaša beba i kako će reagirati na novu okolinu i promjenu, ali i kako ćete vi kao roditelji odreagirati na nove okolnosti.
Naš Bartol je izuzetno živahna i dinamična beba, jako je znatiželjan i u svemu oko sebe voli sudjelovati.
Svi koji me duže pratite, znate da sam dosta opuštena s jelom, naši su obroci doma uglavnom ugodni, nema borbe s jelom, to je vrijeme druženja uz hranu i s tim pristupom sam došla i u hotel, štoviše, nisam mogla dočekati obroke da i sama malo uživam u plodovima tuđeg kuhanja, osobito jer smo gurmanska obitelj.

Na moje veliko i neugodno iznenađenje, obroci su mi bili najgori dio boravka u hotelu, izuzetno naporni i imam dojam da sam se između obroka samo oporavljala i opuštala od jela. Evo i zašto. Najveći problem nam je bilo okružje u kojem smo jeli koje je u hotelu izuzetno dinamično i prepuno podražaja sa strane: stalno netko negdje ide, prolazi, djeca trče... Zvukovi su jako snažni, od kuhanja, žamora razgovora, dječje cike, vike i plača...  Naša beba je na sve to reagirala neprestanim okretanjem, slabom koncentracijom na jelo, vrlo brzim gubitkom mira u hranilici, razdražljivošću uslijed previše podražaja i naravno pred kraj jela plačem. Jelo je bilo malo mirnije u četvrtak dok još nije bilo puno gostiju u hotelu, no za vikend je bilo baš gužvovito i dinamično. Također, mirniji je bio npr. doručak što ranije, prije 8, a sve kasnije je bilo više ljudi. Pokušali smo bebinu hranilicu postaviti tako da je leđima okrenut sali i da gleda kroz prozor, no tada se samo još više okretao jer je čuo žamor iza sebe. Na kraju smo birali najosamljeniji dio sale, dalje od prolaza i kuhinje s hranom.

Drugi problem je bio u velikom izboru hrane (#hrvatsketragedije) :) Ali, kako to uvijek u hotelu biva, svatko od nas je htio jesti nešto drugo i na stolu je bilo10 jela i namirnica. Kako je Bartol izrazito nemirno jeo, svako malo smo mu nudili nešto drugo, u nadi da će to bolje prihvatiti, iako smo i sami bili svjesni da problem nije bio u hrani, već u tome što nije imao mira jesti. Iskreno, od tog velikog izbora hrane, bilo mi je i teško odabrati što bebi dati za jelo jer sam u početku još mislila da je važno da jede raznoliko, kao i doma, a tamo je pak odbijao namirnice koje inače jede jer je na stolu uvijek vidio nešto njemu primamljivije. No to je pak naša roditeljska odgovornost i da smo se dogovorili svi jesti isto, možda bi i beba drukčije reagirala. Također, kad smo tek dolazili na jelo, Bartol je bio jako nemiran čekajući da donesemo sve za stol, on čim vidi hranu na stolu želi jesti, a mi nekako volimo zajednički početi s jelom pa sam zato ja prva išla u restoran, odabrati hranu za djecu, donijeti na stol pića i sl. tako da bude što manje šetanja po hranu kad su djeca za stolom.


Od svog tog nemira, Bartol je jeo jako neuredno. Nismo imali sa sobom tanjurić koji se zalijepi za stol  pa je lupkao po "pravom" tanjuru koji mu je bio jako zanimljiv, lupao je priborom, rukama po stolu jer je tako sve zveckalo što mu je bilo zabavno, bacao je sa strane sve što mu se ne sviđa... Da, stvarao je  dosta veći nered i sve moje granice koje mu inače postavljam i koje doma prihvaća, tamo pak nije jer me ponekad i jedva čuo od žamora. No s neredom sam imala namanje problema. Na svaki smo obrok nosili sa sobom zaštitnu pregačicu za bebu i paket vlažnih maramica te sam nakon jela počistila i hranilicu i stol i pod, ne sad baš 100%, ali do pristojnog stanja. Iako su konobari bili stalno oko nas i ljubazno i s razumijevanjem nudili da će oni to počistiti, nisam se osjećala ugodno ostavljati nered za sobom, meni je osobno to izraz pristojnosti.

Nisam se osjećala neugodno ni što se tiče drugih ljudi niti sam primijetila da nas je netko čudno gledao zbog svega ovoga jer iskreno, nisam ni stigla gledati okolo, dosad sam se već naučila nositi s neodobravanjem okoline s ovakvim načinom dohrane, a oko nas je bilo još toliko druge djece koja su također iskazivala protest i nemir za vrijeme jela pa mislim da nismo "stršali".


No ne želim kriti da su mi takvi obroci cijelo vrijeme pričinjali stres. Možda nekoj drugoj mami ne bi, ali meni je, još uvijek nisam baš dokučila zašto... U toj dinamici nismo ni ja ni muž jeli u miru jer smo stalno nešto dodavali djeci, odlazili po neku hranu ili pak skupljali s poda pribor ili hranu. Vjerojatno je problem bio u mojim očekivanjima mirnog i opuštenog odmora, uključujući i jelo koje pak nije bilo ni približno takvo.

Primijetila sam također da većina roditelja hrani, ne samo bebe, već i veću djecu. Ne znam je li to tako bilo samo zbog restorantskih okolnosti da izbjegnu ovaj cirkus koji smo imali mi ili je to i inače tako. Probali smo i mi hraniti Bartola u nadi za mirnijim obrokom, ali on je to većinom odbijao jer je navikao jesti sam. Dotaknut ću se i "tabu teme" i reći da sam primijetila i da je dosta roditelja za vrijeme jela na stolu imala i tablet/mobitel sa pjesmama i crtićima... Iako sam prvi dan gledala na to s nekim osobnim neodobravanjem (pisala sam puno o tome zašto je važno da je dijete skoncentrirano na jelo, a ne da jede automatski i nesvjesno), zadnji dan sam i ja bila na rubu da stavim mobitel na stol jer mi se činilo da je to jedini način da pojedemo u miru obrok, i ja i muž, a i beba. Ali poznajući svog bebolinca koji inače nema mira gledati u ekran, to bi u moru svih tih podražaja imalo samo kontraefekt.

No, evo nešto pozitivno u našem iskustvu. Toddler Matej (2,5g.) je u restoranu uživao kao malo prase! Birao je raznolike namirnice, probao neke koje inače doma ne jedemo često, nekima je bio oduševljen (losos, chia puding...), na neke je rekao da mu se ne sviđaju, no bilo mi je super promatrati kako radoznalo pristupa hrani i uživa u njoj. Jeo je samostalno, trudio se čak i više koristiti pribor jer smo pričali o pristojnom ponašanju u restoranu. Iako smo već dugo svjesni koliko je blw dohrana dugoročno odličan odabir za dijete, sad smo pogotovo vidjeli kako je on naspram mnoge druge djece njegove dobi i samostalan, i uredan, ali i radoznao u jelu - ne boji se probati novo, pristojno kaže kad mu se nešto se sviđa, ali zna i uživati u jelu koje voli.

Long story short... Da si olakšamo ionako naporne obroke, tih nekoliko dana nisam pazila ni na kakva "pravila" u jelu. Nisam se zamarala time što djeca jedu niti koliko jedu. Uglavnom su jeli tjesteninu, nešto krušasto, Bartol se pomamio za ananasom pa smo mu to davali pred kraj svakog obroka da uspijemo i mi pojesti na miru, kao i grašak, grah koje je onda prstićima koliko toliko mirno lovio i jeo. Jeo je i kolače, slatko, slano...jer u tim okolnostima nije bilo moguće zadržati neke navike jela od doma. Stariji Matej se nalijevao sokom od breskve, jeo malo od ovog, malo od onog, uz svaki obrok i neki slatki desert... Poslije svakog obroka u resotranu, uzimali smo nešto malo za međuobrok, voće ili sendvičak da izbjegnemo krize gladi pa smo tako u biti cijeli dan nešto grickali što inače doma ne radimo. I sad nam je tako drago da smo u tih par dana odmora maknuli sve neke uobičajene granice oko jela koje imamo doma. Odmor i služi tome da se odmaknemo od uobičajnog, kako mi, tako i djeca. Matej nije skidao osmijeh s lica cijelo vrijeme boravka u hotelu pa tako i u restoranu, a i mi odrasli se često najviše veselimo tim hotelskim obrocima, biranju svega i svačega, potpuno drukčije nego što inače jedemo. 

Nisam se posebno opterećivala time što djeca jedu tih nekoliko dana baš zato jer sam znala da će se po povratku kući opet prilagoditi našem ustaljenom ritmu, jelu i ponašanju za stolom. I naravno da sad opet jedu kao i inače, odaberu iz tanjura ono što je taj dan skuhano jer znaju i vide da nema nekog drugog ručka sa strane. Imaju mir za jelo jer se trudim isključiti sve što bi ih ometalo i skretalo pažnju sa jela. Kod nas se jede u vrijeme obroka/međuobroka jer ne želim da grickaju nešto cijeli dan pa baš za vrijeme ručka budu siti i ne jedu hranu koja je nutritivno snažnija. To su neke moje granice u jelu koje postavljam iz meni važnih razloga, no granice su jako osobne i individualne od obitelji do obitelji.

Ovu sagu o bebama, dohrani i hotelu tj.restoranu zaključit ću sažetkom onoga što bi po mom mišljenju bilo dobro pripremiti, provjeriti, isplanirati prije odlaska u hotel i/ili restoran s bebom.

  • Provjerite kakvu hranu hotel nudi za bebe, imaju li nešto kuhano bez soli i je li to moguće naručiti. Možda je u nekim resotranima moguće zamoliti kuhara da neke namirnice pripremi za blw dohranu, veličinom, ali i teksturom da se hrana ne raspada kad ju beba primi u ručice.
  • Raspitajte se što hotel nudi od opreme za jelo kako biste mogli ponijeti ono što vam se čini važnim za bebin obrok.
  • Po dolasku u hotel saznajte kad su najamanje gužve u restoranu pa pokušajte ciljati jelo u to doba. Ako vam to obaveze dopuštaju, odaberite boravak u hotelu za radnih dana kad je posjećenost manja nego vikendima.
  • Ako ne možete izbjeći gužvu, pokušajte se smjestiti u mirniji dio restorana, dalje od prolaza i kuhinje. 
  • Ne pretjerujte sa brojem različitih namirnica na bebinom tanjuru. 
  • Opustite se što se tiče soli i šećera! Osim ako beba nema nekih izraženih zdravstvenih tegoba, ništa se loše nee dogoditi ako beba nekoliko dana jede zasoljenu hranu ili više šećera.
  • Opustite se i što se tiče količine hrane koju beba pojede. Ako treba, nudite više podoja ili više ADa.
  • Zanemarite tih par dana sve savjete o zdravoj i raznolikoj prehrani. Ako dijete želi jesti raznoliko kao inače, super, ako ne, nema veze, ponudite što znate da voli i izbjegnite nepotrebne borbe ako mislite da će vas opteretiti i kvariti vam odmor. Po povratku kući jasno iskomunicirajte da se vraćate u vaš uobičajeni režim prehrane. Djeca trebaju roditelje koji su većinu vremena dosljedni u granicama, ali isto tako trebaju i roditelje koji znaju popustiti, a nema boljeg tajminga za to nego za vrijeme obiteljskog odmora.
  • I da! Uključite djecu u zabavu obroka, pričajte o doživljajima s putovanja, o planovima za zabavu...Djeca žele sudjelovati u dinamici obroka i ako im je dosadno naravno da će tražiti zabavu na svoj dječji, nama često nestašan način. Ako želite produžiti vrijeme provedeno za stolom, uz kavu i desert,  ponesite neku igračku ili slikovnicu koju ćete djetetu ponuditi poslije jela. Ili upalite crtić dok ispijate čašu vina :) Sigurna sam da vam nitko neće zamjeriti:)

Sretan vam put i uživajte! :)