BEBA-VOĐA i MAMA-VOĐA

Terminu beba-vođa nerijetko se pridaje negativna konotacija da beba vodi dohranu tako što jede što hoće i da s hranom radi što hoće. Budući da to nije ispravan smisao pojma vođa, a samim time neke možda i odbije od ovog načina dohrane, odlučila sam kroz svoje iskustvo opisati važnost vodstva, kako onog bebinog, tako i majčinog.



BEBA-VOĐA vodi dohranu tako što samostalno jede, stavlja hranu u usta, bilo da jede rukama ili samostalno jede sa žlice koju smo eventualno prije napunili hranom. Time beba vodi brzinu jela i jede ritmom koji joj paše. Neke bebe jedu jako brzo, neke su sporije, uostalom ni mi odrasli ne jedemo svi istom brzinom. Mišo jede k'o galeb, jako brzo i hlapljivo, no vidjeli smo bebe koje jedu jako polako i vjerujem da bi im bilo neugodno i stresno da svaki obrok moraju jesti brzo ili pak brzinom koju određuje netko tko ih hrani žlicom. Beba vodi kombiniranje namirnica koje su ponuđene na tanjuru, nekad će prvo pojesti svo povrće, pa meso, nekad će kombinirati, ovisno kako joj paše koji dan. Ili će pak prvo pojesti najdraže voće, a onda ono malo manje drago. Na taj način beba vodi i odabir ponuđenih namirnica, što znači da, ako smo ponudili npr. kuhani krumpir, grašak i meso, možda neće pojesti krumpir ako joj taj dan iz nekog razloga ne paše. Mišo je imao fazu kad je ooobožavao brokulu, sad ju već mjesec dana ne želi ni pogledati, no vjerujem da će joj se u nekom trenutku opet vratiti. I meni je to ok jer isto tako ima razdoblja kad se meni npr. svježi sir jede svaki dan, a sad ga evo već dva mjeseca samo gledam kako stoji u hladnjaku. Beba vodi i količinski unos hrane; iako Mišo generalno voli jesti i jede obilno, ima dana kad pojede malo, i to čak one namirnice koje obožava. U početku mi se znalo dogoditi da ga potičem na još jer sam navikla da npr. pojede cijelu kajganu s blitvom. No s vremnom sam naučila poštovati da pojede kolio mu se jede jer mu vjerujem da zna osjetiti kad i koliko mu je dosta, bilo da taj dan nije raspoložen za jelo, bilo da ga nešto muči ili neki treći razlog.



O maminom vodtsvu se premalo govori, a ono je u jelu izuzetno važno! (Kad kažem mama, uključujem i tatu i bake, dadilje...osobu koja bebi nudi hranu.) MAMA-VOĐA također vodi odabir namirnica, nudeći bebi raznovrsne, svježe, hranjive namirnice kroz koje će beba unositi dovoljno energije, vitamina, minerala, vlakana... Bilo bi dobro proučiti od čega se sve sastoji jedan uravnotežen obrok te po tome odabrati namirnice, no opet, sasvim je ok ako imamo težak dan ili manjak vremena ponuditi ono što nam je taj trenutak najjednostavnije, ni nama ni bebi neće ništa biti od povremenih neplanskih, neuravnoteženih obroka. Mama vodi raspored obroka u danu. Osobno smatram da je za dijete jako važno da ima vremenski dobro raspoređene obroke u danu i da ih ne preskače. Ovisno o uzrastu; doručak, užina, ručak, užina, večera.  Mi jako pazimo na raspored, kako spavanja, tako i obroka, a između tih obroka ne nudim hranu i trudim se da hrana ne bude niti duda za smirenje niti igračka kad mu je dosadno. Ako dijete traži hranu van nekih uobičajenih obroka, važno je provjeriti je li to možda uslijed skoka u razvoju pa je potrebno više hranjivih tvari. Mislim da svako dijete mora osjetiti da je gladno da bi moglo znati prepoznati i sitost, te zato Miši ne nudim stalno nešto za grickanje jer se znalo dogoditi da onda kad je vrijeme za veći i hranjiviji orbrok, npr. ručak, ne pojede puno od hrane koja je mnogo hranjivija jer se u prethodnom grickanju donekle zasitio. Naravno da ima dana i trenutaka koji su iznimka; idemo na put, u parku smo, Mišo je bolestan, ne da nam se... No dugoročnim pridržavanjem rasporeda obroka beba će steći zdrave navike hranjenja i unositi dovoljnu količinu tvari potrebnih za razvoj.
Mama također vodi i količinu namirnica u obrocima. Trebalo nam je neko vrijeme da skužimo koliko čega i kad Mišo pojede, i sad prema tome pipremam obroke. Generalno ne nudim više od tri namirnice po obroku! Pazim da te tri namirnice budu raznovrsne i da njima zadovolji nutritivne potrebe, no opet, cijenim i svoje vrijeme da bih nakuhavala pola dana šest različitih jela. Ova mama vodi taktiku jelaZna se dogoditi da se Miši neki obrok ne svidi, no tada mu opet ponovim i pokažem što ima u tanjuru, ističući kako za taj obrok druge hrane nema. Nakon što me obično par minuta blijedo gleda i vidi da sam ozbiljna, prione jelu, možda nevoljko, ali pojede obrok. Mišo može birati, ali među onim što je na tanjuru. Kad Mišo na tanjuru vidi neku namirnicu koju jako voli, često se zna dogoditi da ostalu hranu ne želi niti pogledati. Zato mu ponekad prvo ponudim namirnice koje mu nisu toliko drage, a tek onda ono što jako voli. Potpuno mi je ok da ostavi neku namirnicu, ne mora pojesti sve s tanjura, no često mu to što je ostavio nekako recikliram za idući obrok (ne iz kazne, već ne volim da se hrana baca, a na moje veliko iznenađenje, često ono što nije htio pojesti u jednom obroku, bez problema pojede u drugom). Također, ako neko vrijeme ne jede neku namirnicu, kao npr. sad ciklu, ne odustajem od nje, niti je izbacujem iz menija. Opet je nudim kroz tjedan, dva jer se najčešće potvrdi da ju samo privremeno nije preferirao. 



Kroz sve ove korake mama kroz jelo i odgaja. Kao što je svaka od nas mama različita, naša djeca su različita, naše obiteljske pozadine, tako su nam različiti i fokusi u odgoju. Istaknula sam neke od primjera koji su meni osobno važni i na što polažem veliku pažnju.
Ako ste primijetili, mama vodi gotovo iste korake koje i beba, ali na jednoj "višoj" razini. Usporedila bih to s učenjem hodanja kod beba. Mama drži bebu za ruke, pazi da ne padne, usmjerava joj put, ali beba je ta koja radi korake, ritmom koji joj paše.