KAD KRENUTI S BEBA-VOĐA DOHRANOM?

Pri početku uvođenja "beba-vođa" dohrane, često se kao jedini prag spominje navršeni 6.mjesec bebina života. On jest važan, ali ne kao jedini uvjet početka dohrane.
 

Zadnjih godina pedijatri sve više ističu važnost kasnijeg početka dohrane. Naime, donedavna praksa ranijeg početka dohrane, od bebinog 4.mjeseca života, krenula je s razvojem industrije kašica, kada se mame poticalo da što prije uvedu krutu hranu i olakšaju si život. Brojna istraživanja pokazuju kako je bebin probavni sustav u tom razdoblju još nedovoljno zreo da bi optimalno iskorištavao hranjive tvari. Tek nakon 6.mjeseca života bebama probavni sustav sazrije da mogu probavljati krutu hranu, a ni tad još nije dovoljno zreo što možete vidjeti po cijelim komadima hrane u bebinoj kakici, hrane koja je samo prošla kroz crijeva, bez da je probavljena. 


Osim vremenskog faktora, važan čimbenik je i bebina stabilnost trupa. To ne znači da beba mora samostalno sjediti. Naime, kako bi se rizik zagrcavanja hranom minimalizirao, važno je da beba ima čvrst trbušni pojas, kako bi u slučaju zagrcavanja mogla iskašljati i izbaciti komadić hrane iz usta. To znači i da beba pri jelu mora biti u uspravnom sjedećem položaju, bilo da sjedi sama, uz potporni jastuk ili da je u polusjedećem položaju u vašem krilu. Nikako naslonjena u ležaljkama i sličnim pomagalima.
Kad je Mišo kretao s dohranom nije još bio samostalno sjedio. Probali smo ga posjesti u hranilicu uz potporni jastuk i budući da je bio stabilan, nije se klatario lijevo-desno ili naprijed-natrag, odlučila sam ga posjesti dvaput dnevno za obroke. U ostalim situacijama nismo ga posjedali, a kroz mjesec dana on je i samostalno sjedio. 
 


Ostali znakovi da je beba spremna za dohranu vrlo su jasni. Bebe već i prije šest mjeseci počinju posezati za predmetima, uče ih hvatati i prinositi ustima. To je važna vještina koja im je potrebna i za hranjenje, a što je koordinacija ruka-usta bolja, lakše će prinositi i hranu ustima. Ovom vrstom dohrane tu će sposobnost samo još više uvježbavati i usavršavati. Bebe u toj dobi i žvaču sve što im dođe u ruku, to je njihov način upoznavanja stvari, a taj će prirodni nagon žvakanja u jelu samo usmjeriti na hranu.


Sporedan, ali ne i manje važan znak bebine spremnosti na dohranu je interes za svime što se zbiva za stolom i pri jelu, uz popratno mljackanje. Mi smo Mišu počeli uključivati u naše obroke već kad je imao 4 mjeseca. Približili bismo ga stolu tako da nam bude blizu kad jedemo, on je uživao gledajući nas, a mi smo mogli na miru pojesti obrok. Tako smo primijetili da on pokazuje sve veći interes, poseže rukama i mljacka oponašajući nas dok jedemo... Tada bih mu najčešće dala u ruke jednu silikonsku žlicu koju je on žvakao kao grickalicu.  

Mi smo s Mišinom dohranom krenuli 10-tak dana prije napunjenih 6 mjeseci života, prepoznavši jasne znakove spremnosti. Prva dva tjedna je to bila isključivo igra, a onda smo krenuli intenzivnije. O tome kako krenuti s dohranom pročitajte ovdje.